NAŠ GOST: MIHAILO MANDIĆ, PREDSJEDNIK CRNOGORSKE ETNIČKE ZAJEDNICE AUSTRALIJE

Ponosni na porijeklo

Podgorica, 18. maja - Do skora je teško bilo biti Crnogorac u Australiji. Međutim, nakon referenduma, stvari polako počinju da se mijenjaju i dolaze na svoje mjesto. Doduše – sporo, ali se mijenjaju... Tako, na primjer, na pretposljednjem popisu Crnogoraca je u Australiji i slovom i brojem bilo svega 600, na posljednjem duplo više, dakle 1.200, a na sljedećem će se, ako Bog da, svih pet hiljada iseljenika iz Crne Gore izjasniti kao Crnogorci.

Ovo tvrdi gospodin Mihailo Mandić, predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije i čovjek koji se, već deceniju i po, u ovoj dalekoj zemlji, bori i zalaže za nezavisnu Crnu Goru. Gospodin Mandić je, ovih dana, ponovo u Crnoj Gori, pa smo željeli da iz prve ruke saznamo - kakva je saradnja Crne Gore sa dijasporom i samom Zajednicom, koliko su Crnogorci u Australiji prepušteni uticaju srpske dijaspore, koji su putevi dalje saradnje...

Izuzetno ponosan što je na čelu Crnogorske etničke zajednice, naš gost kaže da bi Crna Gora trebala mnogo više da sarađuje sa našom dijasporom u Australiji. Zato ima, kaže on, bezbroj prilika, samo ih treba bolje iskoristiti. Što se tiče Crnogorske etničke zajednice, ona čini sve da zaustavi proces asimilacije Crnogoraca od strane srpske dijaspore, koja vuče korijene iz davnih vremena i što je najvažnije - dosadašnji rezultati počinju da ohrabruju.

-Ipak, može se reći da su se stvari počele popravljati tek nakon referenduma u Crnoj Gori, kaže Mandić, koji vjeruje da će referendum biti prava prekretnica u odnosima Crne Gore prema iseljenicima u Australiji, odnosno prema Zajednici.

-Ne treba zaboraviti, kaže Mandić, da su Crnogorci u Australiji do referenduma bili prepušteni sami sebi, odnosno uticaju srpske dijaspore. To se naročito ogledalo u sredstvima informisanja, u kojima se često potenciralo kako Crnogorci nemaju svoj nacionalni identitet, odnosno da su dio srpskog naroda.

Najbolji odgovor na takvu politiku dali su Crnogorci koji su 1996. formirali Crnogorsku etničku zajednicu. Te godine počelo je okupljanje istaknutih iseljenika oko nje i Zajednica danas, kako kaže njen prvi čovjek, izvanredno sarađuje, kako sa zajednicama iz bivše Jugoslavije i sa australijskim institucijama, tako i sa vladinim i nevladnim institucijama iz Crne Gore, naročito sa medijima, Maticom crnogorskom, Ministarstvom inostranih poslova i Skupštinom Crne Gore.

-Ponosni smo na naš dosadašnji rad, posebno na to što smo sačuvali multietničnost, kaže Mandić, i podsjeća da u Australiji djeluje čak 250 vjerskih zajednica i da "ni jedna ni jednoj ne smete". Zato se mi svakodnevno borimo, iako često blokirani od srpskih medija, da širimo istinu o Crnoj Gori i da našu zemlju što češće promovišemo u Australiji.

Što se tiče boravka u Crnoj Gori, Mandić je prepun utisaka. Prijatno je bio iznenađen pozitivnim odnosom, razumijevanjem, medijskom pažnjom u našoj zemlji i vraća se uvjeren u bolje iseljeničke dane za naše ljude u Australiji i za Crnogorsku etničku zajednicu.

-A mi ne tražimo ništa što se ne može ostvariti, podsjeća. -Tražimo samo da nas zvanična Crna Gora sasluša, da čvrsto stane iza naših predloga i ideja, da mi znamo kome da se obratimo.

U Zajednici se pripremaju da proslave predstojeće velike crnogorske datume - 21. maj i 13. jul. A cilj je samo jedan, zaključuje Mandić, da sa ponosom svakome možemo reći ko smo i odakle smo.

“Prva ljubav”

Svaka priča o Mihailu Mandiću počinje i završava se pričom o Crnoj Gori, njegovoj prvoj ljubavi - kako kaže. Počinje ona, u stvari, u njegovom rodnom Jastrebu kod Danilovgrada, još 1951, kad je rođen, pa vodi preko Bosne, Crne Gore i Italije do Australije. Nakon diplomiranja na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, jedno vrijeme je radio kao profesor u Podgorici. Međutim, ubrzo se vratio u grad na Miljacki i zaposlio se u "Energoinvestu". Kad je došlo ono zlo vrijem - rat u bivšoj nam domovini, postao je samo broj više u izbjegličkoj koloni. Obreo se najprije u Podgorici, potom u Beogradu i na kraju u Italiji. Put ga je, nakon dvije godine izbjegličkog života u Italiji, odveo u Australiju - gdje svu svoju energiju - kako kaže, usmjerava za dobrobit porodice i Crnogorske etničke zajednice, odnosno za objedinjavanje crnogorske dijaspore u ovoj velikoj zemlji, ali i u svijetu. I u jednom i u drugom - uspijeva. To najbolje potvrđuje sajt - Nj.Nj.Nj.MONTENEGRO.ORG.AU, čiji je urednik i tvorac. Na kraju, to potvrđuje i njegova porodica - supruga, doktor stomatologije i kćerka, jedan od najboljih studenata u ovoj zemlji i muzičko ime o kome će se tek čuti.

Crnogorski pasoš

-Nadam se, rekao je Mandić, da ću, zahvaljujući Ministarstvu inostranih poslova Crne Gore, već sjutra dobiti novi crnogorski pasoš, na što sam izuzetno ponosan. Jer, to je kruna mog 15-godišnjeg zalaganja za nezavisnu Crnu Goru. Ponosan sam i što ću se sa novim crnogorskim pasošem vratiti u Australiju.