POČELO SUĐENjE OKRIVLjENIMA ZA DEPORTACIJU BOSANSKIH IZBJEGLICA IZ CRNE GORE 1992. GODINE

Šljivančanin: Ne očekujem oprost

Kajem se što sam bio u lancu uništenih i prevarenih. Izvinjavam se porodicama nastradalih. Ne očekujem oprost, jer se to ne može oprostiti i zaboraviti – ovim riječima je zaključio iskaz Šljivančanin

Podgorica - Iznošenjem odbrane u Višem sudu u Podgorici počelo je suđenje optuženima za deportaciju bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine. Dvojica optuženih, Božidar Stojović i Milorad Šljivančanin, čije iskaze je sud juče čuo, negirali su krivicu.

Osim njih, na optuženičkoj klupi su Branko Bujić i Sreten Glendža, a još petorica okrivljenih, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović, u bjekstvu su i njima će biti suđeno u odsustvu.

Devetorica bivših funkcionera i službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore optuženi su za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer su, kako se navodi u optužnici, ''izvršili nezakonito preseljenje građana Bosne i Hercegovine srpske i muslimanske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica, izvršavajući naredbu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića''.

U BiH je deportovano 79 osoba, koje su predate službenicima službi unutrašnjih poslova Srebrenice, Sokolca, Foče i Kazneno-popravnog doma ''Foča''.

Stojovića optužnica tereti za deportaciju pet osoba. Za šefa Državne bezbjednosti u Ulcinju postavljen je 1991. godine, a juče je ispričao da je o potraživanju izbjeglica obaviješten sa dva telegrama. Kako je rekao, prvi se odnosio na Esada Čengića, Jasminu Begović, Munibu i Esada Hadžića i Nadžiba Loja.

U telegramu je, prema njegovim navodima, pisalo da se Čengić nalazi u Ulcinju i da bi ga trebalo privesti na informativni razgovor jer je doveden u vezu ''sa nekim naoružanjem''.

- Čengić je negirao da je rasturao naoružanje i stekao sam utisak da mu mogu vjerovati. On je poslije toga pušten, tako je moja priča s njim završena. Iz dnevnika događaja saznao sam da je Čengić kasnije sproveden u Bar 'ustvrdio je Stojović.

Prema njegovim riječima, sa Jasminom Begović nije imao kontakata i za nju je saznao iz ''dnevnika događaja''. Negirao je i da je naložio da se Hadžići i Lojo privedu, saslušaju i pritvore, što je u iskazu tokom istražnog postupka tvrdio optuženi Glendža.

- Za mene je iznenađenje da je moje ime upisano u dnevnik događaja, jer ja nijesam imao ovlašćenje da naredim policiji javne bezbjednosti da nekoga zadržavaju. Dnevnik događaja od tog dana ima nekoliko nedostataka 'rekao je Stojović.

On pretpostavlja da je neko zloupotrijebio njegovo ime i da je izjava Glendže zlonamjerna, tendenciozna i neargumentovana, te da ga je optužio kako bi skinuo odgovornost sa sebe.

Optuženi Šljivančanin takođe je negirao krivicu i smatra da je slučaj deportacije istrgnut iz tadašnjeg bezbjednosnog konteksta. Kako je rekao, 1991. i 1992. godine bio je rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji je prijetio da se ''svakog trenutka prenese'' na teritoriju Crne Gore.

On je kazao kako je avgusta 1991. godine ispred hotela ''Plaža'' eksplodirala bomba koja je, kao teroristički akt, trebalo da izazove pogibiju oko 55 odsto gostiju tog objekta, kojih je tada bilo 800. Ispričao je kako se tada sumnjalo da će slične radnje biti izvedene duž Crnogorskog primorja ''kako bi se rasteretilo hrvatsko ratište''.

Akcija hapšenja i deportacije bosanskih izbjeglica, prema njegovim riječima, sprovedena je od 23. do 28. maja 1992. godine i on je za nju saznao 25. maja ujutro.

- U kancelariji sam zatekao dokumentaciju i vidio da ima veliki broj rješenja o zadržavanju u pritvoru. Od dežurnog starješine saznao sam da je 23. maja počela akcija po nalogu Bulatovića i da se u pritvoru nalazi između 80 i 90 osoba – odbrana je Šljivančanina.

Od dežurnog starješine saznao je i da je akciju u Herceg Novom naredio pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti pokojni Damjan Turković, a to mu je kasnije potvrdio i Marković. Sa Turkovićem se našao na sastanku kod načelnika Centra Milorada Ivanovića. Načelnik je, rekao je Šljivančanin, bio vidno uznemiren i nervozan i pitao je Turkovića šta se dešava. Ovaj mu je odgovorio da je sproveo akciju po naređenju Bulatovića i kazao mu da, ako mu nešto nije jasno, kontaktira Bulatovića i Miša Markovića.

Ivanović je odredio Turkovića da rukovodi akcijom, dok je Šljivančaninu i optuženom Markoviću rečeno da će od Turkovića dobijati konkretne zadatke. Rekao je da je sat kasnije obaviješten da će akcijom u ime DB- a koordinirati Bakrač.

Istog dana, oko podne, kontaktirao ga je Turković i naredio mu da pripremi dokumentaciju i obezbijedi autobus kojim će privedene izbjeglice biti transportovane do Plužina, gdje će ih preuzeti službenici KPD ''Foča'', što je on i učinio. Primopredaja izbjeglica obavljena je u stanici milicije u Plužinama, o čemu postoji zabilješka.

- I sljedećeg dana Turković me kontaktirao i rekao da je dogovoreno da se još jedan kontigent izbjeglih deportuje do Nikšića – ispričao je Šljivančanin.

I to je odradio, ali su izbjegli, kako je pojasnio, umjesto u Nikšić odvezeni u Trebinje. Dodao je da su u tom autobusu bili Srbi, a u prvom, koji je vozio izbjeglice do Plužina, Srbi i Muslimani.

- I 27. maja je grupa izbjeglica poslata autobusom, ali ovoga puta za Bratunac – kazao je Šljivančanin.

Sjutradan ga je, kako je ispričao, pozvao jedan od deportovanih i kazao mu da su izbjeglice iz tog autobusa pokradene i ostavljene u Užicama. Nakon toga je dobio poziv iz Bratunca od Mladena Milosavljevića, koji mu je rekao da će poslati novi autobus, te da je s prethodnim bilo nekih nesporazuma. Šljivančanin mu je na to odgovorio: ''Sram vas bilo, vi ste nas slagali''. Zaprijetio mu je i da će o događaju obavijestiti depešom Bulatovića i pustiti preostale izbjeglice iz pritvora. Iako mu je Ivanović zabranio on je, kako je juče ispričao, poslao telegram i naredio da sve pritvorene izbjeglice budu puštene do 15 sati.

Godine 1993. poslat je na duži odmor nakon čega je i penzionisan, a u avgustu 1997. godine kontaktirao ga je tadašnji šef Službe državne bezbjednosti Vukašin Maraš, koji je od njega tražio dokumentaciju o deportaciji i predložio mu da on preuzme odgovornost za taj događaj. Šljivančanin tvrdi da je odbio, bez obzira što mu je Maraš obećao nagradu i moguće postavljanje za načelnika DB-a u Podgorici.

Upitan zašto prilikom iskaza pred istražnim sudijom nije pomenuo Maraša i Bulatovića, odgovorio je da su mu advokati sugerisali da to ne čini, a i državni tužilac Novak Ražnatović mu je rekao da malo uspori.

- Kajem se što sam bio u lancu uništenih i prevarenih. Izvinjavam se porodicama nastradalih. Ne očekujem oprost, jer se to ne može oprostiti i zaboraviti – ovim riječima je zaključio iskaz Šljivančanin.

Nastavak suđenja zakazan je za 3. decembar.