ZA IDENTITET I OSJEĆAJ PRIPADNOSTI, OBRAZOVANjE IMA ZNAČAJNU ULOGU

Posao za državu, a ne za popove i Fejsbuk

Podgorica - U Sjedinjenim Američkim Državama sva djeca, u svim školama, svakog jutra, u stavu mirno, odaju počast zastavi i nacionalnoj himni. Na taj način, najmoćnija država na svijetu, mlade naraštaje na vrijeme uči da je Amerika njihova domovina, da su oni Amerikanci gdje god da se nađu na zemaljskoj kugli.

Kod nas ni dio poslanika ne ustaje na sviranje nacionalne himne, niti priznaju državne simbole. A to je samo vrh ledenog brijega. Kako u takvoj atmosferi pomoći obrazovnom sistemu da uradi ono što je jedna od njegovih ključnih misija - da mladom naraštaju usadi ljubav prema državi, razvije im osjećaj pripadnosti, nauči da je saznanje ko su i odakle su, dio njih samih.

- Ne postoji ni jedna društvena oblast niti sistem, koji je važniji za jednu državu, za njen identitet, za njenu budućnost, od obrazovanja. Neće valjda Fejsbuk i popovi da vode vaspitnu i obrazovnu politiku, da zamijene institucije. U svaku dječiju glavu možete da ugradite što god hoćete – da stvorite patriotu, stručnjaka, naučnika, ali i ogroman problem. Naš obrazovni sistem je postavljen na dobrim osnovama, ali škola nije svemoguća. Ako hoćemo da razvijemo osjećaj pripadnosti mladih, da ih vaspitavamo u demokratskom, građanskom duhu, onda to mora da se radi mnogo organizovanije, da to bude misija svih u državi - kaže prosvjetni nadzornik za istoriju Radovan Popović.

Pomoćnik direktora Zavoda za školstvo Radoslav Milošević Atos podsjeća na činjenice koje idu u prilog tome da pitanje identiteta, razvijanje osjećaja pripadnosti, u našim uslovima traži vrijeme.

- Mi smo prije tri i po godine obnovili državnost i poprilično zaboravili da je Crna Gora početkom prošlog vijeka nestala kao samostalna država, da je tada izgubila crkvu i svoje ime, i imala ogromnu istorijsku i kulturnu prazninu u smislu kontinuiteta. Ta praznina se nije mogla nadoknaditi od 2006. do 2010. i trebaće nam vremena da se okupimo, da se crnogorska porodica stabilizuje i harmonizuje na svim poljima - kaže Milošević.

Zahvaljujući autoritetu, koji je kroz istoriju imala, Crna Gora, smatra on, nema potrebe da se osjeća inferiornom u odnosu na druge, ali je njen problem diskontinuitet

- Aktuelna reforma obrazovanja, bez obzira na sve izazove, uspjela je da vrati Crnu Goru u škole. Stvoreni su novi programi, novi udžbenici u kojima se prvi put ovaj prostor prepoznaje u istoriji, kulturi, jeziku, umjetnosti... tako da nema mogućnosti da se nešto imputira. Ali, stvaranje ambijenta u kojem će plod takvog napora biti vidljiv, traži strpljenje i posvećenost. Zbog nedostatka kontinuiteta u razvoju, Crna Gora ima i moralnu obavezu da mnogo jače i organizovanije pristupi rehabilitovanju vrijednosti naše kulture i tradicije, zbog onoga što je, bez svoje krivice, propustila u istorijskom toku - ističe Milošević Atos.

Direktor podgoričke gimnazije „Slobodan Škerović“ Radiša Šćekić ističe da je pripadnost osnovna ljudska potreba, a da je razvijanje takvog osjećaja, kada se radi o državi, posao svih.

- Uloga škole i njena odgovornost da mlade vaspitava u građanskom duhu jeste ogromna, ali ovo je posao za sve institucije. Ako taj osjećaj pripadanja uspijete da razvijete prema školi, postoji velika vjerovatnoća da ćete uspjeti da ga razvijete i prema državi. Međutim, škola je posljednjih decenija izgubila vaspitnu ulogu, a time i mogućnost da se više posveti upravo vrijednostima koje jačaju kolektivni duh, samopouzdanje i ponos što ste učenik te škole, građanin te i te države. Nije u najrazvijenijoj zemlji svijeta slučajno što svaka školska godina počinje intoniranjem nacionalne himne i podizanjem državne zastave - kaže Šćekić.

Direktor Mašinske škole u Podgorici Žarko Borovinić podsjeća da je u proteklih više od 90 godina rađeno na tome da se što manje zna o Crnoj Gori, te da nije ni čudo što se osjećaj pripadnosti ne može tako brzo iznjedriti.

- Ali je nesporno da je obrazovni sistem tu izuzetno značajan činilac, oslonac države. Sve se radi na tom fonu, ali to je dug proces koji traži dosta strpljenja, rada i novih kadrova. Imamo dosta stereotipa u radu škola, još ljudi nijesu „prebacili sklopku“ na jedan novi način, i treba vremena da to premostimo - kaže Borovinić.

Kriza identiteta

- Devedeset dvije godine nakon nestanka Crne Gore sa balkanske i evropske pozornice, zahvaljujući “uroti” velesila, razvoj crnogorskog identiteta je skoro potpuno zaustavljen do Drugog svjetskog rata. Tada se Crnoj Gori vraćaju neki elementi državnosti, tako da je logičan proizvod svega, kriza crnogorskog identiteta koja traje zajedno sa kompleksom inferiornosti kroz implant o “srpskoj Sparti”, o “manjem potoku” koji u “veći uvire” i “na uviru svoje ime gubi” (Petar II Petrović Njegoš “Gorski Vijenac”)! To je tragika herojskog naroda sa hiljadugodišnjom tradicijom i opomena da je vrijeme da se probudimo u svakom pogledu - naglašava Radoslav Milošević Atos.

Socijalna patologija ili ...

- Razvijanje osjećaja pripadnosti, njegovanje identiteta, posao je društva, ne samo prosvjete. To je zajednički cilj kojem moramo svi da stremimo. Za mene je neustajanje na zvuke nacionalne himne, nipodaštavanje nacionalnih simbola države u kojoj živiš i čiji si građanin, udžbenika u kojima su lekcije o tradiciji, kulturi, jeziku... u ravni socioloških patogenih pojava. Evo, ako je to nekome utjeha i od pomoći, neka provjeri i vidjeće da i Srbija počinje da reformiše obrazovni sistem po uzoru na neka naša rješenja. Možda će pojedinima onda biti lakše da i ovo naše prihvate. Jer mnogima su tamo uzori. Možda zvučim cinično, ali to je, nažalost, naša stvarnost - kaže Popović.

- U afirmaciji građanskih vrijednosti, identiteta, razvijanja osjećanja pripadnosti podbacili su, čast izuzecima, i mediji - smatra naš sagovornik.

Sve počinje od škole

- Obrazovni sistem stvara ličnost i odatle se počinje svaka bitka, za državu, za znanje, za stručnost, za pripadnost, identitet... Svaka država na svijetu upravo kroz obrazovni sistem formira svijest o pripadnosti, o poštovanju zemlje čiji ste građanin, koja vam je domovina. Demokratsko pravo je svakog da se osjeća i izjašnjava kako hoće, ali je njegova, takođe demokratska, civilizacijska obaveza, da poštuje svoju državu i njena pravila - kaže prof. dr Božidar Šekularac.

Nije dovoljan samo udžbenik

- Nije dovoljno da se o istoriji, tradiciji, umjetnosti Crne Gore, ili o njenim ljepotama, uči samo iz školskih udžbenika. Da bi je voljeli, državu treba vidjeti i doživjeti. Umjesto ekskurzija po inostranstvu, koje imaju isključivo turistički karakter i u kojima se kod djece stvara svijest da je vani sve bolje nego kod kuće, treba raditi na tome da se prvo vidi i zavoli ono što nudi sopstvena država. Imamo veliki broj djece koja nijesu posjetila Cetinje, Kotor, Biogradsko ili Crno jezero, Ulcinj, Pljevlja... a to je neoprostivo, posebno kod nas gdje je sve jako blizu. Treba insistirati na upoznavanju svoje države i njenih ljudi, njenih vrijednosti i ljepota, jer na taj način djeca uče o svom identitetu i korijenima, koji su tu, a ne negdje drugo, o multietničkom i građanskom karakteru zemlje... Osjećaj pripadnosti takvoj Crnoj Gori treba gajiti kod djece, a to je proces - kaže dekan Instituta za strane jezike Univerziteta Crne Gore dr Igor Lakić.

Misija svih

- Patriotizam je uzvišeni osjećaj, a obrazovni sistem ima za zadatak da vaspitava ličnosti koje mogu da se nose sa pitanjem različitosti. U našem sistemu nema posebnog predmeta koji bi se bavio rodoljubljem, ali kroz sve naše obrazovne programe, posebno preko društvenih nauka, može se kod djece razvijati osjećaj pripadnosti, patriotizma. Imamo jednu državu – Crnu Goru, i ta se ljubav kod mladih mora razvijati. Škola tu ima ogromnu ulogu, ali nije jedina. To mora biti misija svih. Obnovili smo državu, sada je moramo izgrađivati, a obrazovni sistem je njen najjači temelj. Ali, i njemu treba podrška - kaže pomoćnik ministra prsovjete i nauke Vesna Vučurović.