Iz prve ruke: MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE

Šansu smo iskoristili

Gdje je danas Crna Gora u istorijskom kontekstu? Šta su donijele protekle četiri godine od obnove nezavisnosti?

Ostavili smo nepovratno za sobom vrijeme u kojem su o našoj sudbini odlučivali drugi. Pokazali smo da smo naučili lekciju koliko je opasno za jednu državu i za njene građane kada postane izopštena kao subjekt iz evropskih procesa. Iz stanja najmanje razvijene eks jugoslovenske republike do raspada nekadašnje zajedničke države uspjeli smo u nekoliko godina da se svrstamo u red država sa najvećim privrednim rastom u Evropi, poželjna destinacija za biznis i za život. Postali smo država-partner.

Najvažnije je što je naša država, nakon što je uzela svoju sudbinu u svoje ruke, pokazala da hoće i umije da iskoristi šansu.

Tog 21. maja 2006, dana koji je ostavio neizbrisiv trag u našoj istoriji, prestala je potreba da građani Crne Gore govore sa ponosom samo o svojoj prošlosti i o našim potencijalima. Crna Gora je u ove četiri godine potvrđena kao mala uspješna evropska država ili kako kako kažu naši evropski partneri, „država dobrih vijesti“.

Ponosni smo na sve što smo u potekle četiri godine uradili.

Ponosni smo što smo dokazali da nije bilo razloga za rezervisanost prema našim legitimnim ciljevima da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Ponosni što smo pametno, promišljeno i u punoj sardanji sa međunarodnom zajednicom na demokratskom referendumu obnovili nezavisnost. I to u savršenom miru, čuvajući multietnički sklad, učvršćujući stabilnost, i svoju i regionalnu, poštujući veoma zahtjevne demokratske standarde. Naročito smo ponosni što je prvi put u istoriji Balkana jedna država stvorena na takav način. I što smo istovremeno promovisali evropske demokratske standarde kroz taj proces. Kruna svega je što smo nezavisnost obnovili uz značajnu participaciju svih nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori.

Da to nije bio izraz zakašnjelog balkanskog nacional-romantizma dokazujemo nakon referenduma. Naime, djelima potvrđujemo da ideja nezavisnosti nije bila cilj sam po sebi, niti pak pokušaj prevrednovanja istorije, nego legitimno demokratsko pravo na izbor vlastite budućnosti. Tek kada smo svoju sudbinu uzeli u svoje ruke počeli smo sa punom zrelošću da pokazujemo da hoćemo dalje, da možemo više. Dokazali smo da smo sposobni da ostvarimo viziju i da će budućnost Crne Gore izvjesno i blisko biti evropska i evroatlantska. Organizovali smo pola godine nakon referenduma prve parlamentarne izbore u nezavisnoj državi, usvojili Ustav, krenuli odlučno u usvajanje evropskih zakona, reforme, evroatlantske integracije, stvorili povoljne uslove za strane investicije...

Gdje smo danas četiri kasnije nakon obnove nezavisnosti?

2006, 2007. i 2008. bile su godine dinamičnog ekonomskog rasta. Na taj način smo poslali najubjedljiviji odgovor svima koji su uoči referenduma sumnjičili Crnu Goru da li će uopšte biti održiva kao ekonomski sistem. Tokom te tri godine bili smo lideri u regionu i među tri vodeće države u Evropi, mjereno pokazateljem direktnih inostranih investicija per capita. Zahvaljujući tako intenzivnom prilivu direktnih stranih investicija, obezbijeđeni su impresivni parametri na ekonomskom planu. Tokom tih godina imali smo značajan suficit budžeta, veoma nisku inflaciju, veoma razuđene i veoma krupne investicije, pad nezaposlenosti do nivoa oko 10 odsto i udvostručen rast prosječne plate, tako da smo bili jedna od najdinamičnijih evropskih ekonomija u tom periodu. Godišnje stope rasta BDP-a bile su od sedam do 10,7 odsto. Taj zamah nam je veoma pomogao i u 2009. godini, godini ekonomske krize. Naravno, globalna kriza nije zaobišla naš region, ni Crna Gora nije pošteđena. Ciljevi su morali biti redefinisani i za 2009. predvidjeli smo, kao ključni cilj, očuvanje makroekonomske stabilnosti. Danas smo svjedoci da smo u tome uspjeli. Crna Gora je sačuvala i ekonomsku i socijalnu stabilnost. Nije bilo bankrota većih preduzeća, ili banaka,niti masovnijeg otpuštanja radnika. Naravno, pored očuvanja makroekonomske stabinosti predano smo radili radili na izradi razvojno planske i projektne dokumentacije da bismo spremno dočekali stabilizaciju svjetske ekonomije i ponudili konkurentne uslove za privlačenje stranih investicija. A to se baš ovih dana događa. Uspjeli smo da potpišemo ili pokrenemo nekoliko veoma krupnih ugovora za realizaciju razvojnih projekata u oblasti infrastrukture, energetike i turizma. Vjerujem da će u Crnoj Gori veoma brzo biti obnovljen dinamičan ekonomski rast.

Ponosni smo što smo, uprkos krizi, sada spremniji za razvoj nego što smo to bili 2006. godine kada smo obnovili nezavisnost.

Ponosni smo na rezultate u procesu evropske i evroatlantske integracije. Naši građani bez viza putuju u zemlje Šengen zone, vjerujemo da ćemo u doglednom vremenu dobiti status kandidata i datum pristupnih pregovora za članstvo u EU. Postali smo dio Partnerstva za mir, zatim MAP, sada smo pred vratima NATO. Naši vojnici su u Afganistanu rame uz rame najvećih demokratija. Postali smo od zemlje uvoznice zemlja izvoznica stabilnosti i zemlja partner, respektovana na svim meridijanima.

Ponosni smo što smo prepoznati kao faktor regionalne stabilnosti, nesrazmjeran našoj veličini. Naša posvećenost i naše liderstvo u obnovi dobrih odnosa u regionu prepoznata je i uvažena od svih. Ne radimo to da bismo se svidjeli bilo kome, nego je naše uvjerenje da je stabilan region najbolja preporuka za punopravno članstvo svih država Balkana u NATO i EU. Ključno pitanje za region u kojem živimo je stabilnost. Sve ostalo su izvedena pitanja. A formula dugoročne stabilnosti je članstvo u NATO.

Ponosni smo što smo u afirmaciji evropskih vrijednosti prethodnih godina povlačili u regionu poteze za koje smo bili uvjereni da vode ka ostvarenju takve vizije regiona iako neke od tih odluka nijesu bile lake i nijesu bile popularne. Vrijeme nam je dalo za pravo.

Najponosniji smo što je Crna Gora prepoznata na objema stranama Atlantika kao oaza multietničke demokratije na Balkanu. To nije bilo lako malenoj državi izrazito multietničkoj u okruženju u kojem su vođeni ratovi uglavnom zbog vjerskih i etničkih različitosti. Možda je to tada izgledalo kao nemoguća misija. Danas vidimo da su na Balkanu moguća multietnička društva, da je moguć suživot različitih vjerskih, etničkih, kulturoloških grupacija, i vjerujem da je Crna Gora u tim teškim vremenima upravo promocijom takvog modela društva zavrijedila poštovanje i podršku i svojih susjeda, i svih evropskih država, uključujući i najjače u Evropi i u svijetu.

Danas kada je Crna Gora stabilno i dinamično na putu do evropskih i evroatlantskih ciljeva zadovoljstvo je imati tako snažnu podršku vodećih država svijeta, prije svih SAD i Evropske unije. Lovorike svakako prijaju, ali mi smo fokusirani na obaveze koje nas čekaju u sve zahtjevnijim fazama integracije.

Ponosni smo što smo uspjeli. Ponosni smo što uspijevamo i dalje. Ponosni smo što možemo i imamo čime da se dičimo.

(Autor je predsjednik Vlade Crne Gore)